pàlača

im. ž. G pàlačē; mn. N pàlače, G pȁlāčā 1. velika bogato uređena zgrada okružena perivojem, obično mjesto u kojemu živi vladar ili velikaš [vlastelinska ~]; sin. dvor, dvorac 2. velika, raskošno uređena građevina u kojoj je smještena koja javna ustanova [~ pravde]

palačínka

im. ž. G palačínkē, DL palačínki; mn. N palačínke, G palàčīnkā/palàčīnkī slastica od smjese brašna, jaja i mlijeka koja se peče u tavi i nadijeva pekmezom, sirom, orasima i sl.

palàmīda

im. ž. G palàmīdē; mn. N palàmīde, G palàmīdā veća modra morska riba s crnim prugama cijenjena mesa

palàtāl

im. m. G palatála; mn. N palatáli, G palatálā v. nepčanik

palatalizácija

im. ž. G palatalizácijē; mn. N palatalizácije, G palatalizácījā gram. glasovna promjena u kojoj se nepalatalni suglasnici k, g, h, c zamjenjuju palatalnima č, ž, š ispred e i i

palàtālnī

prid. G palàtālnōg(a); ž. palàtālnā, s. palàtālnō v. nepčani

pàlčić

im. m. G pàlčića; mn. N pàlčići, G pȁlčīćā 1. um. mali palac 2. zool. mala ptica pjevica kratka repa i oštra kljuna

pàlēnta

im. ž. G pàlēntē jelo od kuhane kukuruzne krupice [~ s mlijekom]; sin. žganci

pȁleocēn

im. m. G pȁleocēna geol. prvo razdoblje tercijara

paleògraf

im. m. G paleògrafa; mn. N paleògrafi, G paleògrāfā stručnjak koji se bavi paleografijom

paleogràfija

im. ž. G paleogràfijē znanost koja se bavi proučavanjem pisma starih rukopisa

paleògrafskī

prid. G paleògrafskōg(a); ž. paleògrafskā, s. paleògrafskō koji se odnosi na paleografe i paleografiju

paleolìtik

im. m. G paleolìtika geol. starije kameno doba

paleontòlog

im. m. G paleontòloga, V paleontòlože; mn. N paleontòlozi, G paleontòlōgā stručnjak koji se bavi paleontologijom

paleontològija

im. ž. G paleontològijē znanost koja proučava okamine, fosile

paleontòloškī

prid. G paleontòloškōg(a); ž. paleontòloškā, s. paleontòloškō koji se odnosi na paleontologiju

paleozòik

im. m. G paleozòika geol. druga era u geološkome razvoju Zemlje koja se dijeli na šest razdoblja: kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm

pȁlica

im. ž. G pȁlicē; mn. N pȁlice, G pȁlīcā izduženi štap, obično drveni, kovinski ili plastični, koji služi za igru i sport [bejzbolska ~; golfska ~; hokejska ~]  igraća ~ ručica za upravljanje pokazivačem miša

pàlikuća

im. m. ž. G pàlikućē; mn. N pàlikuće, G pàlikūćā 1. osoba koja pali tuđe kuće [taj ~; ti palikuće] 2. žena koja pali tuđe kuće [ta ~; te palikuće]

páliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȃlīm, 3. l. mn. pȃ, imp. páli, aor. pálih, imperf. pȃljāh, prid. r. pálio, prid. t. pȃljen 1. činiti da počne gorjeti (o vatri); sin. ložiti; ant. gasiti 2. stavljati ono što može gorjeti u za to namijenjen prostor i tako održavati vatru [~ peć]; sin. ložiti; ant. gasiti 3. uništavati što vatrom i plamenom [~ korov; ~ sijeno; ~ šumu] 4. pokretati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvarati dotok energije ili stavljati što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. uključivati; ant. gasiti, isključivati ♦ žariti i ~, usp. žariti

pȃlma

im. ž. G pȃlmē; mn. N pȃlme, G pȃlmā/pȃlmī bot. jednosupnica, često visoko tropsko ili suptropsko drvo bez grana s lišćem koje čini krošnju u obliku lepeze ili dugačkih pera  kokosova ~ visoka tropska palma velika okrugla smeđega ploda; sin. kokos

pȃlmin

prid. G pȃlmina; ž. pȃlmina, s. pȃlmino 1. koji pripada palmi [~ list] 2. koji se dobiva od palme [~ vosak; palmino ulje] 3. koji se odnosi na palme [palmina šuma]

palmìtīn

im. m. G palmitína kem. ester glicerola i palmitinske kiseline, smola palmina drva

palmìtīnskī

prid. G palmìtīnskōg(a); ž. palmìtīnskā, s. palmìtīnskō koji se odnosi na palmitin

pàluba

im. ž. G pàlubē; mn. N pàlube, G pȁlūbā vodoravna pregrada u trupu broda

palùcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. palùcām, 3. l. mn. palùcajū, imp. palùcāj, aor. palùcah, imperf. palùcāh, prid. r. palùcao 1. izbacivati i uvlačiti (o jeziku) [Zmija paluca.] 2. pren. svijetliti ili treperiti na mahove, prigušeno svijetliti [Svijeća paluca.]

pàljba

im. ž. G pàljbē; mn. N pàljbe, G páljbā/pàljbī vojn. uzastopno pucanje iz vatrenoga oružja [počasna ~; topovska ~] ♦ otvoriti paljbu (vatru) na koga, na što napasti koga, što oštrim riječima, žestoko kritizirati koga, što, vikati na koga

pȃljenica

im. ž. G pȃljenicē; mn. N pȃljenice, G pȃljenīcā hist. žrtva koja se spaljuje u čast božanstvu

páljēnje

im. s. G páljēnja 1. činjenje da počne gorjeti (o vatri); sin. loženje; ant. gašenje 2. stavljanje goriva u za to namijenjen prostor i održavanje vatre; sin. loženje; ant. gašenje 3. uništavanje čega vatrom i plamenom 4. pokretanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvaranje dotoka energije ili stavljanje čega u pogon; sin. uključivanje; ant. gašenje, isključivanje ♦ imati sporo (kasno) ~ teško shvaćati, sporo zaključivati, ne razumjeti od prve

paljétak

im. m. G paljétka; mn. N paljétci, G pàljētākā plod koji zaostane na polju nakon žetve ili u vinogradu nakon berbe [skupljati paljetke]; sin. pabirak

pàljetkovānje

im. s. G pàljetkovānja 1. kupljenje paljetaka, kupljenje onoga što ostane poslije žetve ili berbe 2. poet. skupljanje pomalo s različitih strana; sin. pabirčenje

pàljetkovati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pàljetkujēm, 3. l. mn. pàljetkujū, imp. pàljetkūj, aor. pàljetkovah, imperf. pàljetkovāh, prid. r. pàljetkovao, prid. t. pàljetkovān 1. kupiti paljetke, kupiti ono što ostane poslije žetve ili berbe [~ klasje] 2. poet. skupljati pomalo s različitih strana; sin. pabirčiti

pàljevina

im. ž. G pàljevinē ono što gori ili je izgorjelo [miris paljevine]

pȃmćēnje

im. s. G pȃmćēnja; mn. N pȃmćēnja, G pȃmćēnjā 1. prihvaćanje i zadržavanje novih sadržaja ili spoznaja [loše ~]; sin. (memorija) 2. postojanje predodžba o kome ili čemu iz prošlosti ♦ usjeklo se (urezalo se) u ~ (pamet) komu što, usp. pamet

pȁmēt

im. ž. G pȁmēti, L paméti, I pȁmēću/pȁmēti sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje ♦ biti kratke pameti biti umno ograničenim, sporo misliti; biti pri zdravoj pameti biti normalnim (uravnoteženim), biti duševno zdravim; doći k pameti postati razumnim, opametiti se; dovesti (prizivati i sl.) k pameti koga pomoći komu da se ponaša pametnije (razumnije); imati na pameti (umu) koga, što misliti o kome, o čemu, ne zaboraviti na koga, na što; imati više sreće nego pameti, usp. sreća; izgubiti ~ (razum) poludjeti; izgubiti ~ (razum) za kim potpuno se zaljubiti u koga; kao da je popio (posisao) svu ~ svijeta kao da je postao najpametnijim; naučiti koga pameti navesti koga da se razumno ponaša, urazumiti koga; palo je (pada) na ~ (um) komu što prisjetio se (prisjeća se) koga, čega, pomislio je (pomišlja) na koga, što; ~ u glavu opameti se; budi razumnim; pomutila se ~ komu poludio je, ostao je bez moći rasuđivanja; prosipati (prodavati) ~ praviti se pametnim; soliti komu ~ nepotrebno poučavati koga, nametati komu svoja stajališta; to je da ti ~ (mozak) stane neshvatljivo (nerazumljivo) je, to je da ne povjeruješ; to je izvan svake pameti to je neshvatljivo (nerazumljivo, neprihvatljivo); usjeklo se (urezalo se) u ~ (pamćenje) komu što dobro je upamtio tko što, ne može izbrisati tko što iz sjećanja; zavrtjeti komu ~ osvojiti koga, zavesti koga

pȁmetan

prid. G pȁmetna; odr. pȁmetnī, G pȁmetnōg(a); ž. pȁmetna, s. pȁmetno; komp. pamètnijī 1. koji ima dobru moć prosuđivanja, koji brzo shvaća i mnogo zna [~ učenik] 2. koji odražava čiju dobru moć prosuđivanja, brzo shvaćanje ili veliko znanje [~ zaključak]

pȁmetno

pril. komp. pamètnijē tako da odražava čiju dobru moć prosuđivanja, brzo shvaćanje ili veliko znanje [~ zaključiti]

pȁmetovati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pȁmetujēm, 3. l. mn. pȁmetujū, imp. pȁmetūj, aor. pȁmetovah, imperf. pȁmetovāh, prid. r. pȁmetovao praviti se pametnim; sin. mudrovati

pȃmpa

im. ž. G pȃmpē; mn. N pȃmpe, G pȃmpā/pȃmpī zem. niska i prostrana travnata ravnica u Južnoj Americi

pȃmtiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȃmtīm, 3. l. mn. pȃmtē, imp. pȃmti, aor. pȃmtih, imperf. pȃmtijāh/pȃmćāh, prid. r. pȃmtio, prid. t. pȃmćen 1. usvajati i zadržavati u svijesti nove sadržaje ili spoznaje [~ čije riječi; ~ melodiju]; sin. (memorirati); ant. zaboravljati 2. imati u svijesti predodžbu o kome ili čemu iz prošlosti [~ dane djetinjstva]; sin. sjećati se

pàmtivijēk

im. m. G pàmtivijēka v. davnina, starina ♦ od pamtivijeka odavno, od davnina, oduvijek

pàmučan

prid. G pàmučna; odr. pàmučnī, G pàmučnōg(a); ž. pàmučna, s. pàmučno koji je od pamuka [pamučna haljina]

pàmučnī

prid. G pàmučnōg(a); ž. pàmučnā, s. pàmučnō koji se odnosi na pamuk [pamučno sjeme]

pàmuk

im. m. G pàmuka 1. bot. jednogodišnja tropska grmolika industrijska biljka s plodom koji se sastoji od sjemenka ovijenih mekim bijelim vlaknom 2. malo bijelo vlakno istoimene biljke 3. tkanina koja se dobiva od vlakna istoimene biljke

pánda

im. m. G pándē; mn. N pánde, G pándā/pándī sisavac iz porodice medvjeda bijelo-crna krzna koji se hrani bambusom [mali ~; veliki ~]

pandèmija

im. ž. G pandèmijē; mn. N pandèmije, G pandèmījā med. epidemija općih, svjetskih razmjera

pàndža

im. ž. G pàndžē; mn. N pàndže, G pándžā/pàndžī zool. svinuta rožnata izraslina na prstima vodozemaca, gmazova, ptica i mnogih sisavaca; sin. (kandža) ♦ biti (naći se) u čijim pandžama (kandžama) biti (naći se) u čijoj vlasti, postati potpuno ovisnim o kome

pangermanìzam

im. m. G pangermanìzma pov. politički pokret nastao u Njemačkoj u 19. stoljeću s ciljem ujedinjavanja svih Nijemaca u jednu državu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga